Search

U svakodnevnom radu liječnici se često susreću s pacijentima koji se žale na neki oblik glavobolje. Na prvom mjestu je bitno prepoznati radi li se o primarnoj glavobolji, koja je poremećaj sam za sebe ili se radi o sekundarnoj glavobolji, koja se razvija kao posljedica nekog drugog poremećaja. Od primarnih glavobolja najučestalije su migrena i tenzijska glavobolja.

Migrena je kronična bolest obilježena recidivirajućom srednje do jako izraženom glavoboljom koja je često povezana s nizom simptoma autonomnog živčanog sustava.

Glavobolja je tipično jednostrana (zahvaća jednu polovicu glave) i pulsirajuća, a traje od 2 do 72 sata. Ostali simptomi mogu biti mučnina, povraćanje, fotofobija (osjetljivost na svjetlost), fonofobija (osjetljivost na zvukove), a bol se obično pojačava pri tjelesnoj aktivnosti. Oko trećine bolesnika s migrenskim glavoboljama doživljava simptome aure: prolazne poremećaje vida, osjeta, govora ili motorike koji ukazuju na skoru pojavu glavobolje.

Smatra se da migrene nastaju zbog zajedničkoga djelovanja okolišnih i genskih čimbenika. U oko dvije trećine bolesnika, bolest se pojavljuje unutar obitelji. Ulogu mogu imati i promjene razina hormona: prije puberteta migrena je nešto češća u dječaka nego u djevojčica, no u odraslih žena je dva do tri puta češća nego u muškaraca. Tijekom trudnoće se sklonost migrenama obično smanjuje. Točan način nastanka migrene je nepoznat, međutim ona se smatra neurovaskularnim poremećajem. Prvotna teorija o nastanku je povezana s povećanom podražljivošću moždane kore i poremećenim nadzorom nad neuronima odgovornima za bol u trigeminalnom gangliju u moždanom deblu.

Za početno liječenje glavobolje se preporučuju jednostavni analgetici poput ibuprofena i acetaminofena, za liječenje mučnine antiemetik te izbjegavanje uzročnih čimbenika. U bolesnika kod kojih jednostavni analgetici nisu učinkoviti mogu se primijeniti specifični lijekovi poput triptana ili ergotamina. Širom svijeta, u nekoj životnoj dobi od migrene pati više od 10% stanovništva.

Tenzijsku glavobolju karakterizira ponavljajući napadaji glavobolje koji su blagog do umjerenog intenziteta, najčešće obostrane lokalizacije i bez pogoršanja na fizičku aktivnost. Glavobolju ne prate dodatni simptomi poput fotofobije, fonofobije i mučnine. Trajanje bolesti je između 30 minuta i 24 sata. Kod kronične tenzijske glavobolje, bol je učestala, jača te oboljeli najčešće traže liječničku pomoć.

Dijagnoza migrene i tenzijske glavobolje se postavlja na temelju kliničkih kriterija trećeg izdanja Međunarodne klasifikacije glavobolja (MKG-3).

Prema MKG-3 migrena se dijeli na dva osnovna tipa:

  1. Migrena bez aure, koja predstavlja klinički sindrom karakteriziran glavoboljom sa specifičnim obilježjima i pridruženim simptomima.
  2. Migrena s aurom, koja je karakterizirana prolaznim, žarišnim neurološkim simptomima, koji obično prethode, ali ponekad i prate glavobolju.

Prema MKG-3 tenzijska glavobolja se može podijeliti na tri podtipa, ovisno o učestalosti glavobolje:

  1. Rijetka epizodična tenzijska glavobolja – glavobolja koja se javlja < 1 dan/mj. ili < 12 dana/god.
  2. Česta epizodična tenzijska glavobolja – glavobolja koja se javlja 1-14 d/mj. ili ≥ 12 dana/god. i <180 dana/god.
  3. Kronična tenzijska glavobolja – glavobolja koja se javlja ≥ 15 d/mj. ili ≥ 180 dana/god.

MKG-3 dodatno dijeli tenzijsku glavobolju ovisno o je li udružena ili nije s perikardijalnom osjetljivošću.

Dijagnoza obje vrste glavobolje se temelji na anamnezi i isključenju drugih poremećaja. Dijagnostički dnevnik glavobolje je najbolji dostupan alat za postavljanje dijagnoze i razlikovanje ove dvije glavobolje, ali i za razlikovanje od glavobolje uzrokovane prekomjernom upotrebom lijekova. Fizikalni pregled je potrebno učiniti kod svih pacijenata, a uključuje pregled fundusa oka, opći i neurološki pregled. Kod obje vrste glavobolje nalaz fizikalnog pregleda je uredan. Dodatne pretrage, poput slikovnih radioloških metoda (MSCT mozga, MR mozga i angiografija), laboratorijskih pretraga krvi, analize cerebrospinalnog likvora i polisomnografije, potrebne su ako prema anamnezi i pregledu sumnjamo na sekundarni uzrok glavobolje.

U akutnoj terapiji migrene se koriste jednostavni analgetici (paracetamol, nesteroidni antireumatici -NSAR), specifični analgetici za migrenu (triptani i ergoti) i dodatna terapija za pridružene simptome (antiemetici). Prvi korak u akutnom liječenju je liječenje neopioidnim analgeticima te dodavanje antiemetika kada je potrebno, uz izbjegavanje opioida i barbiturata. Drugi korak čini specifična terapija migrene triptanima koji mogu uzrokovati vazokonstrikciju te su kontraindicirani kod vaskularnih bolesti.

U liječenju akutnog napadaja tenzijske glavobolje koriste se jednostavni analgetici i kombinacija analgetika. Od jednostavnih analgetika, učinkoviti su paracetamol i acetilsalicilna kiselina. Od NSAR, najučinkovitiji u liječenju su ibuprofen i ketoprofen, a manju razinu dokaza imaju naproksen i diklofenak. Kombinacija paracetamola s kofeinom, acetilsalicilna kiselina ili ibuprofenom povećava učinkovitost akutnog liječenja tenzijske glavobolje. Među lijekove koje je potrebno izbjegavati i koji povećavaju rizik glavobolje uzrokovane prekomjernom upotrebom lijekova kod tenzijske glavobolje spadaju opioidi. Nadalje, triptani nisu učinkoviti u liječenju tenzijske glavobolje.

Glavobolja može biti uzrokovana i povišenim arterijskim tlakom. Nerijetko nam u ordinaciju hipertenziologa dolaze pacijenti upućeni od strane neurologa jer su im prilikom pregleda izmjerene visoke vrijednosti arterijskog tlaka. Bol u okcipitalnom dijelu glave, jedan je od prvih znakova neliječene arterijske hipertenzije, te se pacijenti javljaju i na pregled fizijatra, misleći da je uzrok boli vratna kralježnica.

Osim detaljnog razgovora s pacijentom koji nam može dati puno informacija, dobar fizikalni pregled uključuje i mjerenje arterijskog tlaka. U Poliklinici Wellife stoje vam na raspolaganju sva tri specijalistička pregleda, koji mogu definirati porijeklo vaše glavobolje, a to su pregled hipertenziologa, pregled neurologa i fizijatra.

 

Piše: prim.dr.sc. Ljiljana Fodor, dr.med.

Izvori: Pliva med i Wikipedija