Search

Bili ste na sistematskom i tijekom ultrazvučnog pregleda, liječnik vam je saopćio da imate kamence u bubregu. Slijedi nekoliko čestih pitanja: je li ih moguće izmokriti i tako ih se riješiti, je li to zbog sastava vode koju pijem i je li to sad zauvijek?

Ako je riječ o kamencima (nefrolitima) do 5 mm, vrlo je vjerojatno da niste do sada imali veće tegobe. Ponekad se pacijenti jave zbog obrade mikrohematurije (eritrociti u nalazu urina) ili je riječ o ponavljajućim infekcijama urinarnog trakta pa se traga za uzrokom. Uglavnom se na obradi kod nefrologa završi nakon posjeta hitnoj službi zbog iznenadnih jakih bolova u predjelu križa, koji mogu biti praćeni temperaturom i pojavom krvi u mokraći.

Odakle kamenci u bubregu?

Većinu kamenaca urotrakta (čak 80-85%) čine kalcijski kamenci. Sastoje se od kalcijskih oksalata i fosfata. Kamenci koji sadrže kalcij najčešće se javljaju zbog povišene razine kalcija, urične kiseline i oksalata u urinu, kao i snižene razine citrata u urinu. Kamenci koji ne sadrže kalcij, struvitni kamenci, građeni su od magnezij-amonij-fosfata, a cistinski kamenci građeni su aminokiseline cistina.

Struvitni kamenci čine oko 10% kamenaca i javljaju se češće u žena. Oni su posljedica mokraćnih infekcija, i to najčešće kad se kao uzročnici nađu bakterije roda Proteus, Pseudomonas i Klebsiella koje sadrže ureazu, specifični enzim koji razgrađuje ureju. U takvim slučajevima dolazi do alkalizacije urina i stvaranja kristala struvita. Strana tijela (npr. urinarni kateter) i/ili neurogeni mjehur su stanja koja povećavaju vjerojatnost urinarne infekcije te posljedično stvaranja struvitnih kamenaca.

Uratni kamenci čine 13% svih bubrežnih kamenaca (Grases i dr., 2000). Čine ih uglavnom soli mokraćne kiseline.

Pacijenti koji boluju od gihta, imaju veću učestalost uratne litijaze. Ipak, većina pacijenata sa uratnom litijazom nema povišene razine urične kiseline u krvi. Povišene razine urične kiseline su često posljedica dehidracije/smanjenog unosa vode i povišenog unosa hrane bogate purinom. Adekvatna hidracija (održavanje volumena mokraće najmanje dvije litre na dan), smanje unosa purina i/ili primjena lijekova koji smanjuju koncentraciju mokraćne kiseline u serumu (febuksostat), smanjuju izlučivanje urične kiseline urinom. Alkalizacija urina (oralna primjena natrij-bikarbonata, kalij-bikarbonata, kalij-citrata) može razgraditi uratne kamence (ovisno o veličini kamena).

Cistinski kamenci su posljedica poremećaja transporta aminokiseline cistina u bubrežnim tubulima. U takvim slučajevima dolazi do pretjeranog izlučivanja cistina mokraćom te stvaranja cistinskih kamenaca. Cistinska litijaza u prosjeku čini 1-2 posto slučajeva urolitijaze.

Simptomi kamenaca urotrakta

Prvi simptom je najčešće iznenadna, jaka, grčevita bol lumbalno (u donjem dijelu leđa) sa širenjem prema preponama/mjehur, a kod muškaraca katkad i prema testisu. Uz bol se često javlja i mučnina te povraćanje. Pojava povišene temperature, zimice i tresavice ukazuje na infekciju, vjerojatno i izraženiju opstrukciju/začepljenje mokraćnih putova kamenom; u takvim slučajevima se svakako treba javiti liječniku.

Otkrivanje kamenaca i postavljanje dijagnoze

Broj jedan za postavljanje dijagnoze urolitijaze je ultrazvučni pregled, kojim se utvrđuje prisutnost kamenca u bubregu te stupanj eventualne opstrukcije mokraćnih putova.
Kamenci koji ne uzrokuju simptome otkrivaju se slučajno – ultrazvukom, rendgenskom pretragom ili CT-om. S druge strane, simptomatski kamenci otkrivaju se na osnovu kliničke slike te radioloških pretraga. Kamenci u mokraćovodu se obično ne mogu vidjeti ultrazvukom, no potrebno je napraviti osnovne laboratorijske pretrage kao što su kompletna krvna slika, zatim biokemija (ureja, kreatinin, kalij, mokraćna kiselina) kako bi se utvrdila bubrežna funkcija i sediment urina uz urinokulturu (pitanje uroinfekcije). Potom se učini rendgensko snimanje urotrakt. Po potrebi se može učiniti i CT urografija jer se može vizualizirati točno mjesto opstrukcije urotrakta i procijeniti veličina kamenca, što određuje terapijski pristup.

Terapijski pristup urolitijazi

Male kamence koji ne uzrokuju simptome, infekciju ili opstrukciju najčešće nije potrebno aktivno liječiti. Većina kamenaca je manja od 5 milimetara te ih pacijenti obično spontano izmokre. Adekvatan unos tekućine (2,5 do 3 litre na dan) povećava stvaranje mokraće te pomaže izmokravanju kamenaca.

Nerijetko je potrebna analgetska terapija u akutnoj fazi, a u terapiju se mogu uvesti i blokatori alfa receptora (tamsulozin) koji “opuštaju” mokraćovod i pospješuju eliminaciju kamenca. Liječenje kamenaca koji nisu spontano eliminirani ovisi o njihovom smještaju, veličini, sastavu, obliku, kao i o općem stanju pacijenta, te popratnim bolestima.

Aktivno neinvazivno i invazivno liječenje

Kamenci unutar bubrežne nakapnice i u mokraćovodu, posebice gornjem dijelu mokraćovoda, mogu se usitniti ESWL-om (engl. Extracorporeal Shock Wawe Lithotripsy –izvantjelesno razbijanje kamenaca valovima). Sam postupak se prati rendgenom ili rjeđe ultrazvukom. Ovom metodom se mogu tretirati kamenci veličine do 2 centimetara te se postupak provodi ambulantno. Usitnjeni komadići kamenca se potom spontano izmokre.

Veći kamenci u bubregu (dakle veći od 2,5 centimetara) te oni koji se ne uspiju eliminirati ESWL-om mogu se odstraniti perkutanom nefrolitotomijom (PCNL). To je minimalno invazivna metoda kojom se kroz maleni rez na koži u lumbalnoj regiji optičkim instrumentom (nefroskop) ulazi u kanalni sustav bubrega i kamenac se usitni (mehanički, elektrohidraulički, laserom ili ultrazvučno), a fragmenti kamenca se potom kroz isti instrument i odstrane. Postupak se izvodi u općoj anesteziji.

Kamenci u donjem dijelu mokraćovoda se mogu odstraniti i endoskopski, tj. uporabom ureteroskopa – tankog optičkog instrumenta koji se uvede kroz mokraćnu cijev i mjehur u mokraćovod. Pomoću toga se prikaže kamen koji se usitni (mehanički, elektrohidraulički, laserom ili ultrazvučno), a dobiveni fragmenti se potom i odstrane. Postupak se izvodi u općoj anesteziji.

Klasične “otvorene” operacije kamenaca u bubregu i mokraćovodu (nefrolitotomija, ureterolitotomija) nekada su bile jedina metoda liječenja kamenaca. Danas se primjenjuju rijetko, tek u 1-2 posto slučajeva, konkretno kod bolesnika gdje nije moguće učiniti niti jednu od navedenih metoda.

 

Zaključno, za nastanak kamenaca u urotraktu nije kriv sastav vode koju pijete, ali je jedan od krivaca porasta već prisutnih kamenaca ili pojave infekcije smanjen unos vode. Zato nemojmo zaboraviti da adekvatan unos tekućine (2,5 do 3 litre na dan) potiče stvaranje mokraće te pomaže izmokravanju malih kamenaca.

U Poliklinici Wellife možete obaviti pregled nefrologa, ultrazvučnu i laboratorijsku dijagnostiku kamenaca urotrakta, a i UZV vrata, koji spada u obradu eventualnih sekundarnih uzroka te analizu 24 satnog urina koja će definirati sastav vaših kamenaca i biti jedna od odrednica terapijskom pristupu.

 

Piše: prim.dr.sc. Ljiljana Fodor, dr.med.

Izvori: Grases i dr., plivazdravlje.hr